01 %

Nova pluća – dah nade

Površina alveola u plućima, gde se odvija izmjena gasova, ima površinu od oko 70 kvadratnih metara, što je približno veličini teniskog terena.

U poslednjih 35 godina razvila se transplantacija pluća kao terapijska opcija za bolesnike sa uznapredovalom plućnom bolešću kod kojih dalja medikamentozna terapija ne donosi očekivani benefit.

Uprkos povećanju aktivnosti na transplantaciji pluća širom sveta povećala se i potreba za donorskim organima, odnosno povećano je vreme čekanja na transplantaciju pluća što je uzrokovalo neprihvatljivo visok mortalitet bolesnika na listi za transplantaciju u mnogim zemljama.

Transplantacija pluća je medicinski postupak u kojem se bolesno ili nefunkcionalno plućno tkivo pacijenta zamjenjuje zdravim plućima od donora. Ovaj kompleksan zahvat se koristi kao poslednja opcija lečenja za pacijente sa teškim oboljenjima pluća koja ne reagiraju na druge terapije. Transplantacija pluća može značajno poboljšati kvalitet života i produžiti životni vek pacijenata sa hroničnim plućnim bolestima.

Najčešći razlozi za transplantaciju pluća uključuju hroničnu opstruktivnu bolest pluća (HOBP), idiopatsku plućnu fibrozu, cističnu fibrozu i plućnu hipertenziju. Pre nego što se pacijent kvalifikuje za transplantaciju, prolazi kroz opsežnu evaluaciju koja uključuje fizičke preglede, laboratorijske testove, slikovne dijagnostike i psihološke procene. Ovaj proces je neophodan kako bi se utvrdilo da li je pacijent dovoljno zdrav da izdrži operaciju i postoperativni oporavak, ali i da li će imati korist od transplantacije.

Sam postupak transplantacije pluća uključuje nekoliko ključnih koraka. Prvo, donorske organe je potrebno brzo transportovati i pripremiti za implantaciju. Hirurški tim potom izvodi operaciju koja može trajati nekoliko sati, tokom kojih se bolesna pluća uklanjaju i zamenjuju zdravim plućima. Nakon operacije, pacijent se premješta na intenzivnu negu gde se prati njegovo stanje kako bi se predupredile komplikacije kao što su odbacivanje organa i infekcije.

Jedan od najvećih izazova transplantacije pluća je imunološko odbacivanje, koje se javlja kada pacijentov imuni sistem prepozna nova pluća kao strano tkivo i počne da ih napada. Kako bi se sprečilo odbacivanje, pacijenti moraju uzimati imunosupresivne lekove do kraja života. Ovi lekovi su efikasni u smanjenju rizika od odbacivanja, ali takođe povećavaju rizik od infekcija i drugih neželjenih efekata.

Postoperativni oporavak i praćenje su ključni za uspešan ishod transplantacije pluća. Pacijenti moraju redovno posećivati lekare, pridržavati se striktnih medicinskih uputstava i uzimati propisane lekove. Takođe je važno pridržavati se zdravog načina života, što uključuje izbegavanje pušenja, održavanje zdrave ishrane i redovnu fizičku aktivnost.

Iako transplantacija pluća nosi značajne rizike i zahteva posvećenost kako od pacijenta tako i od medicinskog tima, ona može doneti značajna poboljšanja u kvalitetu života. Pacijenti koji uspešno prođu kroz ovaj postupak često dobijaju priliku da žive aktivniji i ispunjeniji život. Pored individualnih koristi, transplantacija pluća doprinosi i širem medicinskom razumevanju i inovacijama u lečenju teških plućnih bolesti.

Prosečna osoba napravi oko 20,000 udaha dnevno.

Zašto?

Transplantacija pluća je ključni medicinski postupak za pacijente sa teškim plućnim bolestima kao što su hronična opstruktivna bolest pluća (HOBP), idiopatska plućna fibroza i cistična fibroza. Kada tradicionalne terapije postanu neefikasne, transplantacija pluća može značajno poboljšati kvalitet života i produžiti životni vek. Transplantacija pluća ostaje vitalna opcija koja nudi novu šansu za život mnogim pacijentima suočenim sa terminalnim plućnim bolestima.



Knjaževčanka Sandra, deveti put se popela na vrh Tupižnice. Zahvaljujući operaciji iz 2013. godine, devojka sa transplantovanim plućima nepoznatog donora živi novi život.

Već na samom početku jednog života, beba i bebini mama i tata suočili su se sa ozbiljnim zdravstvenim problemom. Ispoljila je simptom opake bolesti, retke, nasledne i neizlečive cistične fibroze, nakon koje je podvrgnuta operaciji - već trećeg dana života. Tada su lekari većeg zdravstvenog centra - - u koji je poslata kako bi se problemu pristupilo što stručnije, roditeljima izložili svoju tešku prognozu. Beba sa identičnim problemom nešto ranije preminula je u toj bolnici, 20 dana od operacije.

U prvih nekoliko meseci dijagnoza je potvrđena: cistična fibroza, neobično težak slučaj. Od toga momenta nadalje, život je ipak tekao gotovo tipično. Znala je za bolest, ali je nije osećala. U osmom razredu, život je počeo da se menja. To je odlika bolesti sa kojom se rodila.

- Što sam bivala starija, meni je bilo sve gore. U osmom razredu sam počela da osećam zamor kada idem uz stepenice. A već u srednjoj školi je postalo baš, baš loše. Da moram da stajem, da kašljem da bih lakše disala. Tinejdžersko doba kod mene bilo je presudno za pogoršanje stvari. I onda kad sam krenula na fakultet... - kaže dodajući da su je roditelji tada "ponovili".

Kupili su joj inhalator na baterije. Stajao je kod koleginice u Zemunu, gde se i fakultet nalazi.

"Moj život više nije moj"

- Promenu je donela 2013. godina kad sam na proleće krenula da koristim kiseonik kod kuće. Tad sam imala 21 godinu. Postala sam svesna da moj život više nije moj. Te godine sam prvi put izgubila svest i počela da iskašljavam čistu krv.

To se ne dešava svim obolelima, a bilo je zbog hipoksije, nedostatka kiseonika. Počelo je da se ponavlja. Kad krenem da trnem, već znam šta će da mi se desi. Da ne bih izgubila svest, okretala sam se i podizala noge na zid. U stanu gde smo živeli brat u ja i dan-danas stoje otisci mojih stopala na zidu - kaže govoreći da je u trenucima kada je ostajala sama morala da nauči da se snalazi.

Tada je počela da koristi kiseonik. Bilo je i po deset inhalacija dnevno. Oni kod kojih bolest ne napreduje inhalirali bi se tri, četiri puta. Do transplantacije je stigla na lični zahtev. - Saopštila sam lekarima, ukoliko postoji ikakva lista za transplantaciju, da me stave na nju, zato što moj život više nije isti, više nije život - kaže sa ozbiljnošću prepričavajući te teške razgovore.

U času kada je gotovo rukama grabila za život desile su se mnoge stvari koje su joj obeležile put. Nekih od njih se i ne seća.

Vreme je najpre prolazilo, a njeno se stanje pogoršavalo. Jednog jutra poslata je na snimanje pluća - u invalidskim kolicima. To je ujedno bila "uvodna špica" za prelazak na intenzivnu negu. A u noćima koje su usledile, jer se svaka velika i teška promena dešavala upravo kada padne mrak, nosila se s mišlju da sama okonča patnju.

- Da sam mogla da skočim kroz prozor, skočila bih, samo da završim s tim - kaže. Objašnjava da je te noći dobila napad kašlja. Agoniji nije bilo kraja. Na dežurstvu je bio mladi lekar koji joj je pružio podršku. - On me zagrlio, ja sam mu stisla ruku i to mi je u tom trenutku bilo sve. Hvala bogu da je bio tu. Sutradan su me stavili u komu. To je bilo 13. septembra. U Beč su me transportovali 20, a 23. su me transplantirali.

Oporavak je bio težak i spor. U nastavak života ušla je onim tempom kojim ju je nada napuštala do časa transplantacije. Izgubila je glas i snagu. Učili su je da govori i hoda. Seća se kako su je stavljali za stolicu da jede. - Puls mi je bio 200 u sedećem položaju. Sve mi se vrtelo kad me usprave - govori o tome do čega je dovela višemesečna neaktivnost usled nedostatka kiseonika. Otvoreno govori da u tim prvim danima svest o pobedi nad smrću nije stavila osmeh na njeno lice.

- Trebalo mi je nekoliko dana da shvatim šta mi se desilo. Kad sam se probudila, bila sam 100 odsto invalid. Nisam mogla da pomeram ruke ni noge, bila sam mnogo nervozna. Nisam imala glas. Kasnije sam krenula da pevam od sreće, uveče kad ostanem sama, ali mi je najteže palo to psihičko stanje posle transplantacije .

Transplantacija pluća je medicinski zahvat još uvek nedostupan u Srbiji. Međutim, postoje najave Ministarstva zdravlja da će uskoro i to biti slučaj. - Postoji lista čekanja i za pluća koja se tek formira, i njih je oko 60 - kazao je dr Vojislav Radosavljević iz Uprave za biomedicinu na konferenciji uoči početka pokretanja kampanje, dodajući da se radi na edukaciji tima za transplantaciju, te da je sa tehnološko-medicinskog aspekta ova transplantacija komplikovanija u odnosu na one koje se već rade u zemlji: bubrega, jetre, srca i rožnjače.
pluća

U Srbiji više od 60 muškaraca, žena i dece čeka na transplantaciju pluća!

vrh strane